ADVERTISEMENT:
Baner
Baner
Last Breath u CK13
utorak, 13 april 2010 15:09   

last-breath-svirka-ns-plakat-mali

Novi Sad, 10.04.2010.

 

Kaže moj drug Peglašin na komentar kako je u Novom Sadu bilo lepo:

Čuj lepo… HAVARIJA!!!

I nastavlja…

Nisam očekivao ni toliko mase, a još manje toliko nasilje u masi. Iz Beograda je krenulo dvoje kola (za koje ja znam) sa 9 support crew-ovaca. Na ulazu je uz kartu deljen novi broj Last Breath zina, a za pazariti je bio novi Hitman - 400 kinti, Split sa Last Hope-om - 300 kinti, prva dva zajedno na disku  - 250 kinti i majice - 600 kinti.

Prvi su nastupili novosađani
Ragman. Simpatican trio (gitara, bas i bubanj) koji fura nekakav Rockabilly/Garage/Surf, kako god, Rock. Što reče Rajko Rajkers, k'o zika za Tarantinove filmove. Publika ih je međutim jedva udostojila po kog anemičnog aplauza između pesama, što je bilo veoma glupo jer su barem toliko zaslužili. Sad vidim na spejsu da imaju i vokale, ali ono što sam ja čuo na certu su bili isključivo instrumentali.
 



Drugi su bili
Red Union, novosadski Punkrockeri. Gledao sam ih do sada svega par puta, a ovaj nastup mi je bio najubedljiviji. Navežbano, uigrano, melodični refreni, vidi se da je bend dosta svirao i da ima rutinu i sigurnost. Ljudi su bili življi nego li na Ragmanu, ali uz takvu ziku ide bar malo više mrdanja guzom. U trenutku mi je pao na pamet Doghouse i ludilo na certovima koje su imali back in the days i rekoh : bedak što ovde nije ni približno tako. Pola NS curica u masi je zaljubljeno gledalo u članove benda i to je baš onako Rock’n’Roll romantika. A kako i ne bi kad je vačpe pravi Đoka Balašević, što reče skoro jedan moj drugar. Zbog viška ljudi i manjka vazduha nisam izdržao da ih ispratim do kraja nego sam utekao napolje ne bi li zgutao malo kisika pred Hitman. Zanimljivo da je za vreme njihovog nastupa napolju u bašti bila gomila ljudi, te sam došao do zaključka da ih je dosta došlo da popije piće, druži se itd, a ne strogo zbog najavljenih bendova.

Treći na binu izlaze hedlajneri. U vazduhu su se već osećali tenzija i oni poznati leptirići u stomaku, što je bila sigurna najava da se sprema haos. Čim je krenulo kreće i prvi stejdzdajv, a masa vrlo brzo odlepljuje i dajvinzi ne prestaju.
Hitman ima običaj da spaja po nekoliko pesama što drži konstantnu tenziju i energiju svirke. Nizale su se nove i stare stvari. Brzo, kratko, jebitačno i pozitivno. To je Hitman. Jedna nova stvar ima melodičan refren sa sve ooooo, a jedan refren me je čak podsetio na nekakav engleski oi punk bend. U svakom slučaju Hitman je ostao Hitman, brz Hardcorepunk, koji uspešno odoleva da poprimi oblike crne metalurgije.

Pesmica koja malo odskače od Hitman standarda je „Awakening The Dragon“ na kojoj je gost bio Miloš iz popularnog domaćeg gej metal benda - Tibia. Aleksandar Todorov (Hitmanov pevač, inače bugarinSmile) je objasnio da je jedna pesma posvećena str8 edge pokretu iako oni nisu strejteri (11 Years), pesma „Breaking The Silence“ posvećena Smederevskoj radio emisiji i toj ekipi, pozdravljeni su ljudi, bendovi i Last Breath fanzin koji su dugo u celoj priči, kao i NS skinhead antifasisti. Vredan pomena je Rajkersov stejdzdajving (posle ko zna koliko godina) naravno neuspešan, al’ aj da ne budem strog - poluuspešan, a ko zna Rajkersa zna zašto, kao i to da treba podosta teretana hardkorovaca za uspesno izvođenje tog izazova.

Inace titulu najaktivnijeg i najupornijeg (ujedno i najdosadnijeg ) stejdzdajvera je ubedljivo osvojio Milomir (Strive For More pevač), koji je više vremena proveo u vazduhu, verovatno i na podu, nego li na dve noge. Ja sam bio frapiran upornošću i fizičkom spremom čoveka koji kako dotakne pod odma hita k’ bini po novu porciju. Čak sam bio u fazonu - aman brate, opet ti. Inace čovek na rukama šeta x-eve, a verovatnoća da danas vidite ruku sa x-om na nekoj svirci je jednaka verovatnoći da Srbija uđe u Evropsku Uniju. Tako da rispekt za čoveka. Bilo je i bahatijeg dajvingovanja, sa raznim koprcanjima i okretanjima u vazduhu, a takvi su umeli pošteno da ljosnu od patos. Možda je glupo što ću ovo reći ali - nije mi mnogo žao (naravno nije bilo nekih težih povreda) jer je jebena poenta da skočiš, da te masa lepo dočeka, malo nosi i da se ljudi zabavljaju, a ne da non stop gledaš oko sebe ko će da ti slomi kičmu. Ko hoće da izvodi nindža akrobacije nek se jebiga spremi i za nindža prizemljenje. Kakva je atmosfera bila dovoljno govori i par trenutka u kojim sam se osvrnuo oko sebe i video ljude koji stoje i jedva mrdaju, ne zato što su se smorili već zato što niko više nije imao snage da se jebeno mrdne.

Zvezda večeri je bio Rajkersov klinac, 5 godina, koji je već u kolima mahao glavom i pevao uz H2O. Sve vreme je bio na bini odma' pored Lale i upijao šta se zbiva oko njega. Prvi put na svirci, prvi put na bini, prvi stejdzdajving!!! I to ne jedan nego nekoliko!!! Masa je bila oduševljena i pozdravila ga gromoglasnim aplauzom, a uz „malu“ pomoć Lale je čak i svirao deo jedne pesme. Kakav prvenac i kakvo vatreno krstenje. Poslednje dve predviđene stvari su bile – „F.U.R.“ i jedina Hitman pesma na srpskom koja se zove „Dosta“. Odprangijali su ih i sišli sa bine, ali je brat neprijatelj sporta izlobirao da se vrate jer je NS ipak pankerski grad i „u Novom Sadu zadnja mora da bude - Sham 69“.  Tako da su se vratili iako pesma nije duže vreme svirana niti vežbana za cert, a masa je zdušno otpevala „If The Kids Are United“. „Friends“ od Dead Ideas nije bilo, ali svratite 24-og do Smedereva, tamo možda bude  U Smederevu očekujem pičvajz iz Novog Sada puta 2, ili puta 3.

Inace NS curice su mnogo slatke, odma' bi se selio tamoLaughing

Komentar dao:
pegla37 Money mouth

sobi-photo-mala